Zivim u Dominikanskoj Republici...

Slucajno sam upala na "blog"; trazila sam ambasadu Dominikanske Republike u Italiji- preko Googla i otvorilo mi se zoka.bloger.ba... Prvo sam mu odgovorila- ne treba viza za DR, a onda sam krenula pricati Vam o sebi...

30.06.2005.

MY HOME
















28.06.2005.

*NARCIS*

“Alkemicar uze knjigu koju je netko sa sobom nosio
u karavani. Svezak je bio bez naslovnice, no uspije odrediti
autora: Oscar Wilde. Listajuci stranice, naidje na pripovijest
o Narcisu.
Alkemicar je poznavao legendu o Narcisu, lijepom
mladicu koje svakog dana promatrao svoju ljepotu u
jezeru. Bio je toliko opcinjen samim sobom da je jednog
dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao,
niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom.
No, Oscar Wilde nije tako zavrsavao svoju pripovijest.
On je pripovijedao, kako su, kada je Narcis umro,
dosle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero pretvorilo
od slatkovodna jezera u vrc slanih suza.
- Zasto places? – upitahu oreade.
- Oplakujem Narcisa – rece jezero.
- Ah, ne cudi nas sto oplakujes Narcisa – nastavise
one.
- Konacno, unatoc sto smo mi stalno trcale za
njim po sumi, ti si jedino imalo priliku da izbliza promatras
njegovu ljepotu.
- A Narcis je bio ljiep? - upita jezero.
- Tko bi to bolje od tebe mogao znati? – odgovorise
iznenadjeno oreade.
- Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zasutjelo. Konacno rece:
- Oplakujem Narcisa jer sam mogao, svaki puta kada
bi legao na moje obale, u dubini njegovih ociju,
vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.
- Lijepe li pripovijesti – rece Alkemicar.”
(Paulo Coelho; “Alkemicar”)


26.06.2005.

Moja Jeepeta...

...i ja se ove dane moramo rastati; ne moze s nama na Curacao.
Malo zalim; najljepsi je to auto sto sam ikad imala. I najvrijedniji, naravno.
U vrijeme "Ficota", "Peglica", "Unica",... sanjala sam Jeep, pa je ovo auto mojih snova!
Prvo smo imali isti takav, Mitsubishi Montero Sport, ali crveni.
Onda smo saznali da smo kupili ukraden!!! Koji shok je to bio!Onda nas je dopao ovaj bijeli:


"Curica", tako je zovemo.
Ja sam se danas pozdravila s njom; nadam se da ce se ove dane pojaviti odnekud njen novi gazda! Taman bi bio pravi trenutak;
prodje DJ TIESTO i mi bi odmah na drugi otok!
Na Curacao kupujemo kabrio!!!

21.06.2005.

CURACAO!!!

Ove dane prozivljavam velika uzbudjenja; mijenjamo otok definitivno!!! Nestrpljenje me pere samo tako;
pregledala sam snimke koje je Kristijan donio, fotke- 100 puta!
Iscitavam oglase iz novina, slazem sliku novoga okruzenja.
Jezik im je katastrofa... Trebat' ce mi stoljece za Duch...
Drugi jezik koji se tamo koristi je Papiamento; smjesan je. Kristijan kaze da zvuci "majmunski"! Ja ga nisam cula kako zvuci, ali citati ga je lako. Ima istu foru kao hrvatski jezik- svaki glas jedno slovo. Kako je to pametno rijeseno u nasem jeziku! Tko je tomu zaluzan? Vuk Karadzic? Ili je to karakteristika i drugih slavenskih jezika...?
Volim "jezike". Komunikaciju. Moj kompjuter. Internet.
Pa i moje blogove!
I blogove mojih kceri.
I blogove nekih dragih virtualnih ljudi!
I rijec, i dodir...

Dodirni ovu zvijezdicu:

*
Tu sam ti ostavila "dodir" i dobre vibre!!!

16.06.2005.

DJ TIESTO u Dominikani!? Nevjerojatno!

Nevjerojatno, ali u mjesto do naseg dolazi DJ kojega bas jako volimo; DJ TIESTO!!!
Svaki nas "odlazak", preseljenje, prati neki veliki party; u Italiji- Cosmoparty i to u selu do naseg (!), neposredno prije odlaska u Dominikanu u Rijeci (nas rodni grad) je bila Valkana,...
I sad, bas kad smo odlucili da odlazimo odavdje (CURACAO!!!!),
opet party kao po narudzbi; pa nikoga kao njega ne bismo radije vidjeli!!!! Dolazi na 5 km od nas, a karta je samo 14 USD!!!!

Kakva ce to biti zurka.... ;)



14.06.2005.

Karakter - nula...

...samo toliko. Nista detalji.
Radila sam nastavak tetovaze; zapalila bi i da nisam pusila godinama, a kamoli... Bas je lijepo ispalo, al' je jos uvijek rijetko gledam; bolila je junacki. Foto nista- aparechio je od danas na- CURASAO!!!
Prvi mail nosi samo lose vijesti i utiske...
Kaze Dragi grad je krasan, rijetko lijep, ali prazan. Pust u predvecerje.
Sem alkosa, narkosa, kurvi najruznijih i nekih nabrijanih auta sa glasnom muzikom i cudnim nesimpaticnim njuskama. To je ono sto je vidio u prvih pola sata- koliko je od aerodroma trebalo do prvog internet centra. Mozda je bas trefio neki gadan kvart???? Pa svi ih gradovi imaju... Nadam se...
Ja sam se bas zapalila za preseljenje tamo; sve se nadam da je to formula koju trazimo; nesto vise civilizacije no ovdje (ipak su to Nizozemski Antili!?), a da klima ostane slicna; samo ljeto je ono sto se trazi.
Ispljuvao je i avio kompaniju kojom je letio; cinio mi se dosta u nervozi medju redcima... Valjda ce sa novim danom i sa suncem sve dobiti neki novi, bolji sjaj?!!!

A o tome koliko mi fali, ne znam sta bih najbolje rekla... Rijeci kratke za misao i taj osjecaj...
Nekad smo se u mjesec vidjeli svega nekoliko puta; cijelu godinu tako... Dijelila nas koja stotina kilometara.
Kakve SMS-ove cuvam iz tog doba!!! Joj kako su mi dragi; kad ih citam zvuce mi kao pjesme, kao zavjet ljubavi... I tako se cesto desavalo da stizu gotovo istovremeno; dok sam ja ispisivala misli, pisao je i on! Conection na daljinu...

Malkoc dam; ne puno... Moje; meni. Cuvam.

11.06.2002.
*SMS*
On pise: "Ne zbog mene, vec zbog nas,
cak i ovo kisno i oblacno nebo
cini mi se lijepo...
Dobro jutro i Tebi, kao i tvojim
malim 3K!
Ljube, ne mogu docekat'..."

Ona pise: "Sati su, Ljube, sati su
sto nas dijele, a to ce brzo proci!
Jedva cekam da te osjetim!
U Klenovici sam; gledam labudove.
Oni su par cijeli zivot...
Predivni su!"

"Ljube, ja sam, od kad te imam,
jos bolje bice prema van! Imam jos vise
razumijevanja i ljubavi za sve!
Oplemenjujes me primjetno! Zbilja si moj Andjel!
Kako te volim!"

On: "Ma Ljube moj, ja te kao takvu samo i poznajem...
Zbog toga i zelim da budes moj labud!
Brojim!"

Kako je lijepo citati te SMS-ove; bas mi je drago da sam ih spremala! Imala sam sluzbeni telefon; bila sam kraljica SMS-ova u firmi od 120 ljudi: vise od 600 jedan mjesec! :D!


(Egipat, 2002.)


(Bali, 2003.)

Pepi moj! Ub.
Ub i Jub.
Ying i Yang.

10.06.2005.

Prestajem pusiti!

Mislim da je stvarno krajnje vrijeme za tu odluku...
Pusim od 17., dakle, skoro dvadesetijednu godinu!!! Uzas, dobro sam zatrovala organizam...
Ne znam kako ce mi to ici; nisam se bas bavila nekim prestancima...
Imam Nicorettu u ustima; bljak!
Od jutros sam ih ziher stopila desetak, onako uz dvije velike salice kave; to je jutarni ritual. To i nekoliko sati za kompjuterom; tako se razbudujem.

Sad je gotovo; mijenjamo navike!
Skrbim o prehrani, treniram body bilding vec godinama... Prakticiram yogu, odgajam djecu,...
Pa i nije mi bas potrebno uz sve to takav glupi porok?
Od koga se, na kraju, i smrdi i kaslje!!!???
Necu vise.
Dosta.
Drz'te mi fige!

09.06.2005.

Neizvijesnost raste:

blizi se ponedjeljak. Kristijan odlazi na Curasao , u izvidnicu.
Moj je feeling na tu temu jako dobar; osjecaj u trbuhu samo takav. Mastam, planiram,...
Cak smo i zabrijali u neke sasvim nove ideje o poslu kojim bi se htjeli baviti. Turizam i rentanje apartmana ostaje; prosirili bismo ponudu na svojoj webici i na tu destinaciju. Kompletni tatto studio nosimo sobom, pa je i to neki pocetak.
Ali, vec neko vrijeme u glavi raste ideja o svom pub-u...
Ja sam je, pak, u mislima vec razradila u detalje! I muzika (imamo sate i sate koje Kristijan kao hrcak skuplja! ) strogo prema nasem gustu; lagani house, trans, caffei,... Tako bi privukli nama slicne! Nista galamdzije sto u alkoholu rade probleme; laganini i opustanje!
I interijer je u mislima vec gotov; dnevni boravak! Svijece, lampe, mirisni stapici,... Bambus, drvo, sareni jastucici...
Jos da je negdje uz plazu pa da bude i dnevni dzir; odbojka na pijesku, lezaljkice,...
Eh, kako je lijepo mastasti; ja to jako volim!
Pozitivne misli su odaslane u Svemir; sad samo treba biti strpljiv i citati znakove! Dobri vec stizu; kcer se na veliko dopisuje sa direktoricom novog koledza! Na koledzu imaju i art smjer za hight school! Pa da smo trazili bolje, nismo mogli naci!

Saljite mi dobre vibre!

06.06.2005.

Pismo Bozeni...

Posljednih sat vremena se druzim na zamisljenoj kavi sa svojom dragom frendicom; pisem joj mail. Negdje, pred kraj, blijesne mi misao da ga stavim na svoj blog; bas sam se bila raspisala od srca, sa istim zadovoljstvom s kakvim sam znala s njom provoditi vrijeme... Divna je to osoba; svijetli! I samo je ime najbolje odreduje- BOZICA!!!
Neki od ljudi koje srecemo kroz zivot- nasi su andjeli. Tu su da nam svijetle. Ona je jedan od mojih andjela; imam ih za prste jedne ruke! Zbog prijateljstva sa njima osjecam se posebno vrijedna; velika je ljubav kojom me pune...

Hejla!
Slegli se utisci? Spremna za novo putovanje?
Ne mogu reci- mi smo po starom jer ima brdo novosti...
Svasta se izdesavalo i ni ne znam od kuda i kako da pocnem...
Idem nekim redom; imam nesto vremena, a i sama sam- cure skola, a Kristijan je u Santo Domingu poslom.
Bila mi je majka, to znas. Ostao je za njom neki gorak okus u ustima; nista zajednicko ne nalazim sa tom zenom...
Sama odabire da u svemu vidi lose, da prica o tudim jadima, da bira bad mislju, rijecju i djelom...
Ja joj ne mogu pomoci. Vise zbog toga i ne zalim.
Ruzno zvuci, ali je tako. Ne zelim vise...
Moj je fokus moja obitelj; u tomu crpim svu snagu, srecu i zadovoljstvo! Tako sam sretna jer sve je na svom mjestu. Ti znas o cemu ti pricam...
Uh, bas mi je zafalila jedna coffie s tobom... Ovaj tren!
E, i to je jedna nova tema; neces vidjeti Dominikanu!!
Kako stvari stoje; mi palimo na Curacao! Ajde, ajde... Nisi ti ni previse iznenadjena; pa vec si nas vidjela u Amsterdamu!! To ti je na pol' puta; vrlo slicna prica (cak i kuce u tom stilu!!) samo je klima kakvu mi hocemo!
Kristijan pali u ponedjeljak, u izvidnicu. Info koje imamo dosta su dobre- na svim livelima.
S ovim iskustvom, sada kontroliramo i sira podrucja (npr. zdravstvo, smece, tekucu vodu,...:)!). Najbolja stranica na tu temu koju sam nasla je www.narin.com.
Dobro je i sto nam ne treba viza, a za tri godine boravka tamo vise nemamo ni nekih problema sa odlaskom u Holandiju (taj je element narocito vazan u skolovanju cura!). Standard bitno bolji nego ovdje, stupanj obrazovanosti, kultura,... ma sve.
Ono od cega ovdje zelim pobjeci je tesko opisivo. Iskustvo koje sam stekla zlata vrijedi najvise po jednoj spoznaji; iako je ona ruzna, vrijedilo je itekako saznati i tu istinu. Upoznala sam nalicje ljudskog roda; izrod. Vidjela sam koliko narod moze biti kvaran... Iako ne razumijem dovoljno dobro pocetak kad im se to desilo (zasigurno ima veze sa stoljecima potlacenosti), ono u sta su se razvili- nepopraljivo je. I to je uzas veliki. Radi se samo o visokom, visokom postotku zla u svim formama kod ljudi; ipak smo stekli i neka nova prijateljstva koja se nose zauvijek u sebi.
Klima je... O Boze, cemu uopce postoji zima?! Ne bih je vise nikada... Tako je lijepo i bez nje! Od nje mi fali samo onaj miris svjezine; a ako zafali bas jako- nosim si jastucic pred frigo!! ;-)
Eto tako. Dakle, bude li sve kako se osjeca i misli; eto tebe na zimu na Nizozemskim Antilima????
Molim te, pitaj Irenu sta nizozemci s kojima se druzi kazu za ABC? Bilo bi dobro i to znati.
E, sad da "ovlash" dotaknem i iskustvo koje sam nedano imala! Film! Action i kaskaderka!
Slusaj. Sa klijentom i njegovim prijateljem, a zavrsni cin je kupoprodaje zemljista, odlazim javnom biljezniku. Kris je bio u St. Domingu. Cekamo ispred, prodavateljica se ne pojavljuje jer je na samom polasku is capitala zovu hitno u bolnicu, a njena agentica se pojavi u znak dobre volje i dokaza hitnoce. Elem, nas troje, 2 lika i ja, svejedno odemo na razgovor do odvjetice, pretresemo jos jednom dokumentaciju i neka pitanja. Sjedamo u njihov auto, ja sam suvozac, i krecemo put moje kuce. 50- tak metara naprijed bijela jeepeta ista kao nasa poprijeci nam silovito put; jos pomislim sta je to Kristijanu u glavi? Cemu takva filmska scena!?? Kad ono, lilkovi iskacu iz auta i vade pistolje!!!! BUM- BUM- BUM!!!!! U zrak prvi metak- to sam jos vidjela, al' vec iduci tren glava mi je mirisala noge! Svi vicemo! Ja; "Sta nam se to desava? Sta je to????!!!" Ovi pak: "pljackaju nas!!!!" Shole je nagazio i mi bjezimo!!! Gdje? Zasto? Pa ja nisam dio te price!! Hocu van; samo mi je to u glavi dok cujem kako za nama pucaju. Jedan od njih je bio u uniformi; mislim. Znam da ni ova dva lika, kao u ostalom gotovo svi ovdje, nisu bez plesa na ivici kriminala- mozda njih traze?????!!!! Nekomu su stali na zulj?
U jednom trenu, a iz te misli, ucinilo mi se da ovaj sto iza sjedi vadi PISTOLJ! E, tek tada sam se sledila; pocnu li pucati jedni po drugima, gotovo je...
Van, van! Cak ih molim i kudim; Ne trebate bas stati; samo uspori- ja cu iskociti! Idem doma; k djeci!!!
Nista, ne sljive me; kazu da ih vodim do murje... Jeep nas i dalje juri; trenutak male prednosti i usporavanja zbog prikljucivanja na glavnu cestu iskoristila sam za iskakanje!!!! Kakav skok!!
Ha, ha, ha!!! Sad mi je smjesno!
Ostala sam lezati na ledjima nasred ceste!!! U crnoj Sisley haljini do poda; puknula mi slapa, zveknule naocale i torba... Dizem se u sekundi i stajem medju motochonche (taxi motori), njih 10-tak; poceli su da zvizde jer je izgledalo kao da su me izbacili iz auta!!!! Jeepeta juri kraj mene, ja je i ne gledam; ubacila sam se medju decke i cim je projurila kraj nas- ZAJASIM na jedan motor i pravac- doma!!!
Od kuce sam naravno (nakon Kristijana) odmah zvala policiju. Nisu se ni pojavili; samo da znas. Tako je to ovdje...
Sta mi je sve bilo u galavi i tijelu i dok je film trajao, a i poslije... I dva dana poslije... Bolje da ne znas; dobro sam se stresla!!! Nisam ja sapunica women, ali... Bilo je gadno. Uplasila sam se do kosti.
No, dalje su ova dvojica jurila do prve pumpe, iskocili iz auta vicuci - Zovite policiju!!!! Pljackaju nas!! (Pazi, u autu je bila lova za kupoprodaju zemljista!! Zena se nije pojavila, pa ovi vise nisu vjerovali ni meni! Po njima- i ja sam mogla biti u talu te price glatko!!! Ima toga ovdje!!!)
Elem, i jeepeta stize uz skripu kocnica; -POLICIJA! NE MICITE SE!! Hapse ovu dvojicu; bacaju na pod, stavljaju lisice. Vade se fotografije, usporeduju sa lezecima... GRESKA!!! Zamisli!!!! Mozes vjerovati????
Pitali ih da li zele dati demandu, vodili ih u Santo Domingo. Nikakve tuzbe; samo da sto prije odu. Jedino je jedan od dva nesretnika trazio od glavnoga da mu njegov drot vrati pare! Naime, jedan mu je, jos na samom pocetku, maznuo iz dzepa 1.500 USD i strpo si u carapu; vadio ih je na kraju!!!!
E, kakvo iskustvo! Sto se moje provizije tice- uredno mi je isplacena (klijent je bas normalan, pristojan covjek; dobro smo suradjivali od samoga pocetka), ali ne pada mu vise na pamet graditi kucu u ovoj divljini... Odustaje od svega...
A, moram ti priznati, i meni je ovo bila zadna kap u casi; eto, prelila se.
Lijepo, preljepo (!!!!) - za turizam, ali...
Ne zelim tu odgajati djecu. Nikako. Ne okruzenu tim ljudima takodjer. Ne znaju za prijateljstvo, ljubav i sve druge vrednote; cak im je i pojam o sexu totalno poremecen, zivotinjski...
Ovo se pismo oduuuuuuuljilo... :)! A mislila sam si jos pisati blog!
Znas sta; ova prica nije nezanimljivo stivo! Spremim si ga ja na moj blog; mozda jednom i sama pozelim procitati tu pricu!!!
Ljubim te iz dna duse i ti to znas; nema kilometara ni sati sto nas razdvojiti mogu! Ljubi onoga malog andjela poljupcima za koje ces joj reci da su moji; i to cesto- neka sa njom raste i misao da je tamo neka teta jako voli!!!! Reci joj da sam kuma iz ljubavi- jedan dan ja cu joj objasniti sta to znaci!!
Besos!
Salji mi jos slika!

03.06.2005.

Novi zivot...

Vec se dva dana zabavljam izradujuci poklon-
kosaru za malog bebacha koji se ima ove dane roditi.
Ceka se deckic; Kristijan.
Volim se tako radeci nesto novo udubiti u misli... Uzivam... Razmisljala sam o novom zivotu. Svasta... O bebama, naravno. O roditeljima, o pocetku zivota, o njegovom kraju...
O materijanom, o emotivnom...
Uvijek u mojim razmisljanjima pobjeduje pozitivna misao, osjecaj; uvijek se sve svede na isto- ljubav.
Da bismo "rasli" treba nam ljubav. Netko je mora u nas utkati. Bez nje ni ne zivimo...
Mekani spuzvasti jastuci, zive i vedre boje; kakav ce biti?
Sretan, mislim. Ljubav ce nauciti "lako"; iz prve ruke!
Njegovi mama i tata se bas, bas vole! Rekla bih da su "par"!
Mislim i da rijetko falim u svojim procjenama na tu temu;
onaj koji jednom upozna osjecaj iskrene ljubavi kroz sebe,
u svom paru, lako i kod drugih taj feeling raspozna.
Pa sta nije tako?! ;)



Drz' se mali Srecko; jos malo i prvi uzdah!

02.06.2005.

Moje blago: KATARINA

Starija kcer se zove Katarina. Kroz koji mjesec ce napuniti 15 godina, a od iduce skolske godine je hight school. Kad prije?!
Osim sto govori i pise na talijanskom, engleskom i spanjolskom, jos je dobra i u njemackom i u japanskom!!
Njezin talent je likovni izrazaj i u tome je jako dobra. Vjerujem da je to njena buducnost.
Nju pak trese trenutno neki dark, punk,... :( ; valjda ce nestati sa pubertetom?!





Candy, maltezerica, je njena. S nama je vec 6 godina. Kazu da maltezeri zive i do 18 godina. Nadam se da je istina.

02.06.2005.

Moje blago: KARMEN


Karmen je moja mladja kcer; ima 11 godina. Upravo zavrsava 5th grade u International school Villas del mar. Aktivno zna talijanski, engleski i spanjolski jesik. Dobra je u matematici i informatici.
Trenira odbojku. Soba joj je uvijek neuredna, al' sve drugo je 5.
Treska je pubertet, ali jos smo na pocetku. Mislim da ce to ona isfurati lako; uvijek je vedra, optimisticki nastojena, uvijek lako sklapa poznanstva i ima jako puno prijatelja.





Ovo je njen ljubimac; Caty ili "Mala macka". Malo je divlja!


Zivim u Dominikanskoj Republici...
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

MOJA WEB STRANICA:

MOJA MAIL ADRESA
famigliaohana@yahoo.it

IMAM I JOS JEDAN BLOG:
*Ohana*: Tok misli...

BLOGOVI OSTALIH CLANOVA MOJE FAMILIJE:
*KARMEN*
*KATARINA*
*KRISTIJAN*

Da ih lakse nadjem:

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
27880

Powered by Blogger.ba