Zivim u Dominikanskoj Republici...

Slucajno sam upala na "blog"; trazila sam ambasadu Dominikanske Republike u Italiji- preko Googla i otvorilo mi se zoka.bloger.ba... Prvo sam mu odgovorila- ne treba viza za DR, a onda sam krenula pricati Vam o sebi...

17.05.2005.

Bez kompjutera...

...smo bili cetiri dana; dani zalosti u kuci! Svi smo svikali; ja - najvise! Riknuo je modem, UPS i reciver od satelitske antene,... A namjera nam je bila- stednja! Kupili smo "stedljive" zarulje i htjeli ih namontirati na ulaznu kapiju jer ta svjetla gore i nocu. Problem je sto su stare zarulje korodirale, pretpostavljam zbog bilizine mora, i kad smo ih htjeli promijeniti- odvojilo se staklo od grla. Kratki spoj. Lijepo smo ustedjeli...
I to bas u petak.
No, od danas se opet natezemo oko toga tko je na redu na komp...
I, uvijek je guzva; fali nam jos makar jedan. Cure bi svaka svoj lap top... :(
U medjuvremenu sam i majku istetovirala; dobila je zuti ruzin pupoljak na nozi! To joj je poklon za 59. rodjednadan! Nije joj jos, al' kad bude...

13.05.2005.

MY OCCUPATION...

...ove dane je tetoviranje!
Odlucili smo otvoriti tatto studio, nabavili opremu... Nakon peripetija 100 i 8 (kradje, kvarovi, etc) konacno smo startali. Naravno, prvo slijedi obuka; nas tattoo guru je dominikanac. Jako interesantan lik. Sam je istetoviran od glave do pete. Slikati cu ga prvom zgodom, pa saljem da ga vidite... Cudan lik.
Al' je majstor nad majstorima!!
Vidjela sam nekoliko njkegovih radova; besprijekorno! Radi i u "3D" tehnici, a to je zbilja tesko...
Prvo je Kristijan tetovirao mene, a od jucer ja tetoviram njega.
Ovo su moji pocetci:



To je bilo jutros... Sada je vec dobrim dijelom puna; ostala je tek 1/4!

12.05.2005.

MY LOVE STORY...

Ovaj post je post za mene je poseban izazov; ne samo sto cu podijeliti sa Vama najljepse trenutke u svom zivotu, nego i zato sto cu se po prvi put okusati sa umetanjem fotki...
Valjda ce ispasti dobro... :)
Evo prve fotke: probam, pa vidim je li tu...
Prvi pokusaj- nista...
Drugi?
Jeeeee! Tu je fotka! Malo je prevelika... I ne izgleda bas skladno i uredno, ali... Tu je.
I to smo mi; Kristijan i Lidija.
Mjesto radnje: Egipat, kraj piramida.
Vec i samo mjesto je dovoljo da bude prekrasna uspomena, ali jos jedan sasvim osoban element cini ga jos posebnijim;
Kristijan me tada zaprosio!


A zarucili smo se u Veneciji...



Oko samog obreda vjencanja posebno smo se potrudili; htjeli smo da to bude nesto posebno, drugacije...
Odabrali smo brdo Sv. Kriz, iznad Vezice u Rijeci, a kako smo oboje vezicani, uvijek smo rado odlazili na to setaliste; do kapelice na brdascu.
S vrha tog brdasca puca prekrasan pogled na grad Rijeku...

Nakon obreda vjencanja bila je uprilicena vecera na brodu usidrenom u centru grada, a nakon vecere- nas party!
Unajmili smo diskoteku na Preluci i organizirali pravi party: imali smo flayere, svoje DJ-e i to jednog iz Rijeke, a jednog (Leo Girardi) iz Italije. Bilo je samo tako! Zabava po nasem gustu!!



I jos nije kraj!!!! Honey moon na Baliju!!!!



Ma, cijela prica jos uvijek i meni zvuci nevjerojatno! I jos je moja!!!???
Ni sama ne znam kako smo to sve stigli; nikada nismo imali previse para... U Egiptu smo bili kod prijatelja; trosak je bio samo put i nesto sitno. U Veneciju otici ako zivite u Rijeci i nije neki problem... Vjencanje je bilo skromno; na veceri svega 40-tak ljudi... Party je zamisljen tako da umijesto poklona prijatelji placaju ulaznicu, a od te smo love isfinancirali gotovo cijeli Bali! Drage dobre kartice i "peglanja" na odgodu, prebacivanja iz supljeg u prazno... I, sve smo nekako stigli; kazem- ni sama ne znam kako!
Sad smo na Karibima...
S Kristijanom i na kraj svijeta!!

E, a sad da vidim kako je to ispalo...
Ne brisem, ma kako bilo!

10.05.2005.

U nedostatku vremena i inspiracije...

...dijelim sa Vama jednu pricicu koju sam nedavno dobila mailom:

[i]BOG, ZLO I NEZGODNA PITANJA!
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.
Profesor ce potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što ljudi vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.
Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»
Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»
Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»
Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»
Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»
Profesor je sjeo.[/i]
Mladić se zvao Albert Einstein

09.05.2005.

Kisa ili nostalgija?

Sa mamom stigla je i kisa...
S kisom (ili mamom) i zrnce nostalgije... Nekako se osjecam daleko, na kraju svijeta...
Jos sam na svom topicu na Krstaricinom forumu cula neke ruzne vijesti; mladom su decku otkazali bubrezi... Ovdje je sa zenom i malom bebom i jako tesko zivi...
Gdje ce suza nego na oko?!
Jedino zrnce ljepote u svemu tomu je sto su se nasi ljudi ipak pokazali na dijelu; medju onima sto zive na sjeveru Dominikane skupilo se tko je koliko mogao i decko je na dijalizi...
Sutra cemo ga i mi potraziti u Santo Domingu...
Dobro je ciniti dobro.

08.05.2005.

Moja je majka...

...prije 20-tak minuta sletjela na aerodrom u Santo Domingo.
Nismo se vidjele skoro godinu dana, a kroz sat vremena eto je tu!
Sigurno se nikad nije nadala preletjeti ocean pod stare dane...
A ja se pak nisam ni nadala da ce imati herza preletjeti pola svijeta; zbog mene...
Nabavila je kompjuter i slala mi mailove; i to pod stare dane!
I to- zbog mene...
Moja mama!

07.05.2005.

:dan brown "da vincijev kod"

Nakon sto je puna dva mjeseca postom putovala od Hrvatske do Dominikanske Republike (!), konacno je stigla!!! (Hvala Elena! Kiss!)
Gutam je! Odlicna knjiga; ne mogu se odlijepiti od nje...
Knijge su jedna od rijetkih stvari koje mi jako fale...
(Uz cokoladu i Rijecki Karneval...)
Ako se i salju postom, paketima,.. to dugo traje. Prije no sto smo krenuli, najdraze smo spremili u jedan paket i sa lovom za slanje ostavili na cuvanje - dok ne budemo imali stalnu adresu.
Kada je paket napokon stigao i kada smo ga isli podici - tretirali su nas kao kriminace!
Sest osoba pregledavalo je knjigu po knjigu i cudom se cudili...
Ispisivali su sve naslove sto je bio i problem; gotovo sve knjige koje su nakon cetiri mjeseca putovanja (!) stigle bile su na hrvatskom jeziku! Za svaku su pitali o cemu govori...
Trajalo je stoljece, ali... vrijedilo je; iz ureda smo izasli sretni jer su knjige ipak stigle! A vec smo ih bili otpisali...
Vracam se Da Vincijevom kodu...

06.05.2005.

Kakvi su dominikanci?

Kvarni. Ne znam jesu li razlog tomu stoljeca neimastine i potlacenosti, ali narod se razvio u nesto dosta lose... U svo vrijeme sto smo ovdje jedva da smo upoznali nekoliko "normalnih", a i tada je rijec ili o izuzetno inteligentnim ljudima ili pak o ljudima koji su dio svog zivota proveli ili u Europi ili u USA... Sve djevojke od malena uce da "uloviti" bijelca znaci - bolji zivot. Na sve moguce i nemoguce nacine nastojati ce se udati za "vizu"... Sredovjecni talijani, nijemci,... to obilato koriste; nije rijetkost vidjeti mladu, prekrasnu dominikanku na plazi, s klincem i tatom koji bi komotno mogao biti i nono...
S druge strane su pak jako lijeni i radije ce si kakvu takvu egzistenciju osigurati sitnim prevarama, preprodajama i sl.
no sto ce se uloviti nekog konkretnog posla; pa cak i ime imaju za takvo "zanimanje"- inganjato (po Vuku jer ne znam kako se pise!), sto bi u prijevodu znacilo- PREVARANT!
Inace, jaki su na odlaske na mise, nose naljepnice na autima "Volim Isusa", pjevaju u crkvi na sva usta...
Puno piju rum, rijetko puse. Stoljecima se bave uzgojem duhana i izradom cigara, ali ga ne zele konzumirati. Kladjenje im je u krvi; osim sto se vikendima klade na borbama pijetlova vrlo je rasiren i neki oblik kladjenja slican sportskoj kladionici.
Veseljaci su; stalno pjevaju i plesu. Muzika (merenge, bacate,...) cuje se iz svakog lokala, auta,...
Neodgovorni. Imate li bilo kaka dogovor sa njima, vec unaprijed morate znati ili da ce doci sa gadnim zakasnjnjem, ili ce se pojaviti- sutra. Zato i ne cudi da se u zafrkanciji, medju nama jugovicima, za DR kaze da je to REPUBLIKA MANJANA (opet po Vuku, a znacilo bi- sutra!).
Ali, ovdje se i od Vas ne ocekuje da dodjete na vrijeme; cak i na roditeljski sastanak trebam doci sa minimalnim zakasnjenjem od 45 minuta!!
Tranqilo! (pomalo!). I tako se sve stigne!!!!
Mito i korupcija na svim livelima. Sve se moze...
Dominikanci? Veliki oprez!

05.05.2005.

Nastavak price: JUAN DOLIO

Vec sam Vam spominjala da nam je najveci upitnik i problem bila skola za cure...
Najezim se od samog sjecanja na taj trenutak; cim smo sa glavne ceste skrenuli u Juan Dolio- pred nama je zabljesnula tabla:
INTERNATIONAL SCHOOL "Villas del mar"!!!!
Slucajnost? Moze li to uopce biti?!!!
Kolege je bio zatvoren, ali ono sto smo vidjeli izvana bilo je sasvim zadovoljavajuce. School busevi su parkirani ispred, znaci osiguran je i prijevoz. Samo da nije jako skupo...
Vozimo se kroz Juan Dolio i sutimo; kakve kuce (vile!), hoteli,... Lijepa plaza, lokali, puno bijelaca... I cisto!
E, to je ono sto sam htjela!!! Tu bih mogla zivjeti!!!
Jos uvijek zbunjeni nadjemo mali lijepi restoran- "El Concon".
Vlasnica, Simona, bila je raspolozena za pricu; ispipali smo je sve na brzinu! Rekla nam je koje su cijene kuca, apartmana, da joj prijateljica iz Rumunije ima kcer u kolegu i da nije skup...

Postoje trenutci u zivotu koji su za pamcenje; ja pamtim taj. Pamtim i kako sam bila luda, zbunjena, uzbudjena...
Pamtit' cu i zauvijek Simoninu recenicu jer se kao puzlica slozila u sliku;
"Niste ludi odustati sada kad ste vec tu. Ostanite. Probajte. Pa i da provedete godinu dana na Karibima nije li to iskustvo koje vrijedi?!!!"
Bog nam nekada posalje andjele da nam prosvjetle trenutak; Simona je bila potpuni stranac, a to sto je izrekla dalo nam je novu snagu!
Ima pravo; pa da i "rasprckamo" dio imovine, sta ima veze?!!! Lova je da se trosi! Jedino tada ima visi smisao!
U narednih nekoliko dana bilo je rjeseno sve; cure upisane u kolege, unajmljen prekrasan dvosobni apartman u Loky II.
Kupili smo auto svojih snova; jeeep! U Europi to nikada ne bismo mogli... Odlucili smo u svim segmentima izrealizirati svoje snove birajuci uvijek najbolje; bez kompromisa.
Zivot ovdje nije lagan.
I nije uvijek med i mlijeko.
I nije uvijek lako.
To je borba; mi smo borci!
Hrabro naprijed punim jedrima!

05.05.2005.

Danas...

Moram prijaviti da danas bas i nisam raspolozena da nastavljam pricu tamo gdje sam stala... Nesto mi se vazno danas desavalo pa je promjena plana;
imam 3/4 nove (trece!!!!) tetovaze!!
Radi je- Kristijan! Ja cu njemu raditi na ledjima; na taj nacin obiljezavamo dvogodisnjicu braka! Ludi! :))))!!!!
Od jucer je (konacno!) i nas tattoo studio kompletiran; prvo smo imali lopova (usao je kroz otvor na zadnjim vratima kuce kojeg smo ostavili za pse... Radili smo ga dok je Ambra, nasa boxerica bila jos mala... Velik joj je, al" lopovu je bio taman...). Kad smo konacno nabavili ponovno dijelove sto su falili, pregorio nam je transformator... No, konacno je sve tu i startamo sa novim jobom! Pozelite nam srecu!

A ako Vas put ikada navede- imate tatto sa veeelikim popustom!!!

Preostalu 1/4 tetovaze stavljat' cu tek za koji dan; ostao je najbolniji dio - oko kicice!

Sutra - Juan Dolio.

04.05.2005.

Boca Chica...

Iako je resi jedna od najljepsih plaza u Dominikanskoj Republici, nije po tomu poznata... Centar je to nocnog zivota, prostitucije, droge, kriminala,...
Nas je hotel, "Europa", odmah uz glavnu cestu koja se u predvecer zatvara za promet i postaje pjesacka zona. Diskoteke, barovi, centri za masazu, butici,... Radno vrijeme- do sitnih sati. Glasna muzika; merenge, bachate, regueton,... tresti neumorno... Balkon nase sobe bio nam je kino; sate i sate smo proveli na njemu ludo se zabavljajuci posmatrajuci dogadjanja na ulici. Kakvi ljudi!! Toliko prekrasnih mladih cura, a za ruke ih drze bijeli pedesetogodisnjaci... Vidjeli smo nekoliko racija, nekoliko ulicnih tuca... Pamtim jednu debelu dominikanku, svojih 50-tak godina; pocetkom veceri bila bi pristojna, mirna...
Kako je kolicina kuba libri u njenoj krvi rasla, raslo joj je i raspolozenje. U neko doba namontirala bi se ispred velikog zvucnika u dragstoru i onako sama za sebe pjevala i plesala... Erotski plesovi, naravno... :(
Interesantan je bio i jedan stari ofucali macak ispred mjenjacnice; psi su ga se bojali i na tom dijelu ulice prelazili na drugu stranu ne bi li ga na siroko zaobisli!!! Za slucaj da bi koji zalutao u dio terena koji je on "branio" desio bi se gadan fight! Nevjerojatan macor; strah i trepet za lokalne pse.
Prve dane salijetali su nas ulicni dileri nudeci nam kokain, travu,... Kristijan se na jednog dosta napornog poprilicno izgalamio; otada nam niti jedan vise nije prisao ni blizu! Vlasnici svih restorana, barova, gift shopova su europljani; za jednu od najvecih diskoteka su nam rekli da je drzi srbin iz Beograda!? Nismo ulazili, pa i ne znam je li to istina.
Kako god, Boca Chica sigurno je mjesto koje bi svatko tko posjeti DR trebao vidjeti, ali, kao mjesto za stanovanje i za obitelj nikako.
Sto se pritiska u nama tice; popustio je. Definitivno ne ostajemo ovdje. Samo smo na praznicima. Iskoristiti cemo najbolje sto mozemo ovo vrijeme koje nam je na raspolaganju, napraviti cemo par izleta rent- a- carom, sucati se, kupati,... i nazad!
Citala sam na netu dosta o Juan Doliu; navodno ima dosta bijelaca, turisticka zona,... Bit' ce to prvi izlet.
I presudan.
Jos smo tu!

02.05.2005.

KULTURALNI SOK; Na sjeveru otoka...

Prozivjeli smo ga prve dane; nisam tako zamisljala Dominikanu... Palme, plaze, prekrasna priroda nadisli su ocekivano, ali... Puno je bijede. Puno je smeca...
Sletjeli smo na sjever otoka, Puerto Plata. Imali smo dogovoren smjestaj u jednom turistickom naselju, u apartmanu prijatelja naseg prijatelja iz Italije. To bi nam trebalo biti za prvu ruku. Cak je i bilo gratis.
Na aerodromu nas je docekala "guagva"; putnicki kombi sa klimom koja ledi... Do Samane smo se vozili oko pet sati. Nismo puno razgovarali izmedju sebe; bili smo u soku. Boze, gdje smo dosli!!??? Pogrijesili smo; pa ovo je totalna divljina!!! Uska ruzna cesta puna rupa po kojoj tu i tamo ludjackom brzinom projuri kakav ogromni kamion i koja tu i tamo prodje nekim jadnim malim naseljem od baraka... Klinci se igraju uz cestu, sugavi psi,... Povremeno prodjemo i kraj neke mocne ograde; raskosni ulaz u neki all inclusive hotelski kompleks, ali...
Konacno smo stigli i do Tambora Resorta; prekrasno. I apartman koji smo dobili na koristenje dok se ne snadjemo je divan, ali... U blizoj okolici nema niti jedan xafs! Nema skole! Nema nista...
Samo kilometarska suma plami, prekrasne plaze i to je to.
Tu ne mozemo ostati... Ako je to Dominikana, vracamo se nazad!
Dva smo dana odmarali od puta, a treci dan uzimao samo dio stvari i krecemo autobusom za Santo Domingo. U lijepi, novi, klimatizirani autobus nas nisu pustili; nasa maltezerica, Candy, nije dobro dosla. Za guagvu nije bilo problema.
Prolazili smo kroz Samanu, Sosuu, Santiago,... Nista od toga nije nam se svidjelo; smeca posvuda, a naselja su nalik na ona u predgradjima nasih gradova... Kolonijalni stil izgradnja kuca uopce mi se ne svidja; barake... Cinilo mi se kao da smo se "ubacili" u neku dokumentarnu emisiju sa Discovery-ja...
Kad je kraj????
Guagva nas je iskrcala valjda u najruznijem dijelu Santo Dominga; smrad, opet sugavi psi, muzika tresti sa svih strana, ruzni ljudi koji nas saljecu i nude taxi... Pitamo za cijenu do Boca Chice; to nam je iduce odrediste. Sa pocetnih 1200 pesosa iscjenkamo se na 600. Kakav taxi??!!! Krntija! Jedva je upalio!!! Na guranje! Tako mi je krivo da ga nisam slikala...
Elem, auto je na pola puta prokuhao!!!! Bas nas nije krenulo...
Vec se bilo i smracilo dok smo stigli do Boca Chice. Prvi dojam- uh... Nista bolje... Uzeli smo sobu sa dva velika bracna kreveta (600 USD za 10 dana!!!), smjestili se, a Kristijan je odmah poslije vecere krenuo iznajmljenim dzipom sa jos jednim dominikancem po stvari, u Samanu. Ono sto je prozivljavao tu noc jest avantura za pamcenje... Taj ga je dominikanac kao vodio nekim precicama; bijele ceste i kroz dzunglu!! Cak je dzip prelazeci preko mostica na nekom potoku bio zavrsio u jarku!!! Stajali su tokom noci u nekim cudnim krcmama; cudne njuske, neki i naoruzani... Ovdje zakon dozvoljava nosenje oruzja; za samoobranu. I to nam je bio sok; sad smo se na to vec nekako i naucili!
Dominikanac se i napio; malo je falilo da ga Kristijan ne nalupa i izbaci iz auta osobito kad je shvatio da ga zeli u talu sa likom na pumpi za gorivo izraditi za novce... Dominikanci su jako kvarni ljudi...
U cetiri u jutro teski koferi su bili u sobi na drugom katu. Kristijan i ja izlazimo na ulicu koja je jos uvijek i te kakao budna... Boca Chica! Sta se sve tu moze vidjeti... Al' to ce biti novi post. Sutra!

02.05.2005.

Zasto bas Dominikanska Republika???

Prije odgovora na ovo pitanje morala bih reci par rijeci o tome zasto se uopce micati od kuce?! Avanturisticki duh? Da, dobrim dijelom, mada ipak mislim da je prevagnulo to sto mi se zivot kakvim sam zivjela nije svidio; prezivljavanja od 1. do 1., krediti, veliki rezije, trka,strka,... Bilo mi je dosta;
zivot je zivio mene, a ne ja njega!
Osim toga ubjedjenja sam da je u zivotu nuzno promjeniti sredinu; tako se raste, sticu nova iskustva. Nije li se oduvjek "hodocastilo"?!!!
Sretna sam da imam svoju srodnu dusu i istomisljenika (gotovo) u svemu. Prvo smo probali u Italiji. Lijepo je bilo; bela Italia! Ali,... Isto je stres; suprug je radio dva posla- od jutra- do sutra. Rezije su bile i dalje velike, troskovi zivota jako skupi... ((stan smo placali 600 E, za hranu ( nas je cetiri: kceri od 14 i 11 ) sigurno isto toliko...)). I stalno neki klinac od dokumenta fali! Taman skupimo sta traze, iscekamo svoju filu od rane zore dok ne dodjemo na red, a promjeni se neki zakon ili sta... I opet nesto fali, bez obzira sto sam im donjela sve sa spiska; stavku po stavku!!
Nisu oni bas ludi od srece sto silni dodjosi stalno stizu pa mislim da im je to jedan od mehanizama za skartiranje... Iako, talijani su, globalno ili jos bolje receno prema nasim iskustvima, divni ljudi; stekli smo jaka prijateljstva, ali smo i dalje trazili rjesenje i bolji zivot.
Vec i prije toga do nas su stigle prve price o Dominikani; moj je bratic, zivi u Minhenu, ostao bez pola drustva! Prvi je par otisao na ljetovanje, svidjelo im se i onda su i drugi dosli za njima. Slicna je i prica Paola, talijana. Njih je pak troje bilo ekipa; dogovorili se i poprodavali sto su imali. Skupili su tako 20.000E i s tim ovdje zakupili dio plaze, otvorili tropic bar. Paol je pak u to vrijeme imao neku curu u koju je bio ludo zaljubljen pa on nije otisao na kraju sa njima, a druga dvojica su jos tu i nemaju namjeru otici nikada! Upoznali smo ih jer nam je jedan od njih odmah u start naseg dolaska gratis ustupio svoj apartman u Samani. Ovdje su sad vec 10- tak godina. Bar je "narastao" u turisticko selo. Mozete ga potraziti na netu- Tambora Resort.
Preko interneta nisam uspjela saznati bas mnogo. Problem je najveci bio spanjolski jezik. On je ovdje sluzbeni, a ja ni beknuti nisam znala... Najbolja stranica o DR koju sam nasla je na eng. jeziku- http://dr.1.com/living/ i preko nje sam saznala dosta.
Ima i jedna dobra stranica na srpskom jeziku, Pedja ju je napravio odmah po dolasku iz Dominikane (www.ptt.yu/korisnici/p/j/pjevtic/), a ja sam je pak otkrila vec kad sam o Dominikani imala i svoja iskustva. Dobra je stranica; posjetite je kad Vam bude zgodno. S Pedjom sam na mail dopisci, a i nadam se da ce se vratiti opet tu. Makar na "zimovanje", pa da ga i upoznam. Upoznala sam vec preko njega puno ljudi; kad mu se netko javi na stranicu on ga uputi i na mene. Nedavno smo tako jednog decka docekali na aerodromu. Pedja trenutno kuje planove za Kanadu, a ako mu to ne uspje- eto ga nazad!
No, kako god, saznala sam i da su nekretnine jako povoljne, da se dokumenti oko rezidencije srede lako (kupuju se! cca 500 USD, ovisi od pravnika do pravnika), da je klima... samo takva! Nema zime! Ne desava se ovdje; u XII mjesecu smo se kupali u moru! Nista zimska garderoba! Nista grijanje! Cizme?!
Citali smo i o kriminalu... Svakakve price i na raznim forumima; svakakva iskustva... Cesto su misljenja i informacije bile oprecne... Mnogi prevareni... Sad znam i zasto...
Nista pak nisam uspjela saznati o skolstvu. Public school za moje kceri nije dolazilo u obzir. Internacionalni kolege, jedini kojeg sam nasla na netu, u Sosui, bezobrazno je skup... Nesto sto si ne mozemo priustiti, ali... Vjerovali smo da i za to ima rjesenje; pa tu je i puno bijelaca!!! Valjda i oni imaju djecu!?
To je bio najveci upitink. Sve ostalo je vise manje bilo zadovoljavajuce. Krecemo. Odluka je pala.
Kapital?
Imali smo stan u Rijeci. Ne veliki, ne jako skupi, ali... prema onome sto znamo- bit' ce dosta za pocetak. Ako ostanemo...

Krenuli smo - k'o turisti: povratna karta je u dzepu!
Ako nam se ne svidi- mi nazad!

Ali,... jos smo tu!!!
I brdo nasih ljudi!!!

02.05.2005.

UPOZNAVANJE

Zivim u Dominikanskoj Republici, a porijeklom sam iz Rijeke, Hrvatska. Ovdje sam nesto majnje od godinu dana i dosla sam zajedno sa suprugom, dvije kceri i psom. Dosli smo kao turisti, ali sa zeljom da ostanemo ovdje ako nam se svidi...
Culi smo neke price, provjerili koliko god smo mogli sve sto na internetu postoji na temu DR i krenuli u avanturu...
Bavimo se turizmom i prodajom nekretnina. Imamo i svoju web stranicu (www.apartmanikrk.com). Na njoj je i opsezna prezentacija Dominikanske Republike. Mi smo se zaljubili u tu zemlju i odlucili smo ostati ovdje...
Kako se vec dopisujem na veliko na temu DR na nekim forumima, a i po brojacu posjeta na nasoj stranici (u dva mjeseca - 2000!) znam da interes postoji. Tako i vjerujem da ce ovaj blog zazivjeti; pisati cu Vam o ovoj prekrasnoj zemlji, slati slike (isprva u krivim dimenzijama i svakako, ali se nadam da cu se vremenom usavrsiti!! :) ), a ocekujem da se svi koje ova tema interesira - bilo kao destinacija za odmor i putovanje ili kao "obecana zemlja" u koju bi se rado preselili, slobodno ukljuce.
Tu sam!


Noviji postovi |

Zivim u Dominikanskoj Republici...
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

MOJA WEB STRANICA:

MOJA MAIL ADRESA
famigliaohana@yahoo.it

IMAM I JOS JEDAN BLOG:
*Ohana*: Tok misli...

BLOGOVI OSTALIH CLANOVA MOJE FAMILIJE:
*KARMEN*
*KATARINA*
*KRISTIJAN*

Da ih lakse nadjem:

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
27636

Powered by Blogger.ba